Osnovna škola Turnić Rijeka

Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš rođen je 13. lipnja 1873. u selu Tovarnik u zapadnom Srijemu. U Zagrebu  umire 17. ožujka 1914. Danas po njemu u Hrvatskoj mnoge škole nose njegovo ime baš kao i ulice, a postoji i nekoliko kulturnih društava s Matoševim imenom. Ove godine Svjetski dan pjesništva  posvećen je upravo Matošu.

Ivica Smolec rođen je 1954. godine u Zagrebu. Od 1985. živi u Velikoj Gorici. Po struci je inženjer industrijske elektronike. Dugi niz godina bavi se pisanjem poezije i proze. Član je udruge umjetnika „Spark“ u Velikoj Gorici.
Sam o poeziji govori da je poezija život, i dobro i loše, i padovi i slava. Poezija je sve i sve je poezija.

Ivicu Smoleca i njegovo pjesničko stvaralaštvo možete bolje upoznati na njegovim mrežnim stranicama.

Bit književnosti je da čitatelja učini prikovanim za knjigu, da ga obuzme ljepotom svojih misli, iskrenošću osjećaja, tajanstvenim svjetovima neizmjerne mašte. I pjesništvo je dio književnosti, dio koji najbolje izriče sve ono što je većini ljudi poznato, ali to možda ne znaju izraziti. Može li se bolje izreći trenutak u kojem pjesnik ugleda voćku u cvatu, u proljetno jutro te usklikne:

Gle malu voćku poslije kiše:

Puna je kapi pa ih njiše.

I bliješti suncem obasjana,

Čudesna raskoš njenih grana.

(Dobriša Cesarić, Voćka poslije kiše, Zelena čitanka, Profil)

Pjesništvo nije usmjereno samo na doživljaj prirodnih ljepota. Ono se bavi i osjećajima čovjeka prema drugom čovjeku. Izdvajamo nježne stihove posvećene majkama koji će u svakom srcu rasplamsati toplinu i podsjetiti nas na djetinjstvo.

Te su ruke uvijek bile

nježni ležaj, zipka prava,

što me tiho lako njiše

dok me slatko ne uspava.

(…)

(Ratko Zvrko, Ruke moje majke, Zelena čitanka, Profil)

I koja bi još bila uloga pjesništva, poezije? Sigurno ona usmjerena na odnos čovjeka prema društvu i problemima na koje nailazi osjetljiv, empatičan pjesnikov duh. Pjesnike su u davnini smatrali prorocima koji su znali predviđati zbivanja. Vjerojatno su samo dobro prepoznavali što se događa u svijetu oko njih i predviđali na temelju svojih zapažanja što će se zbivati u budućnosti. Proročanske ili samo pjesničke, misli Antuna Gustava Matoša i danas nam daju povoda za razmišljanje o svijetu u kojem živimo:

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,

O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,

O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

(Antun Gustav Matoš, Stara pjesma)

Pjesništvo je nepresušan izvor užitka čitanja, pa svim čitateljima možemo preporučiti da čitaju pjesnike i otkrivaju slatki sukus života u tek nekoliko redaka pjesme.

Jer ako već nemamo vremena čitati opsežne romane, za jednu pjesmu dnevno svatko bi trebao pronaći vremena.

Svaki dan trebali bismo poslušati barem jednu glazbenu izvedbu, pročitati dobru pjesmu, vidjeti lijepu sliku te, ako je to moguće, izgovoriti nekoliko smislenih riječi.

(Johann Wolfgang Goethe)