Osnovna škola Turnić Rijeka

Zdrava prehrana je ona prehrana koja zadovoljava optimalan unos hranjivih i zaštitnih tvari potrebnih za normalan rad našeg organizma. Puno puta nam se dogodi da preskočimo neki obrok pa posegnemo za prvom namirnicom koja nam padne pod ruku kako bismo si osigurali potrebnu energiju za rad. Mislimo li  pritom  što jedemo? Vrlo rijetko. To najčešće bude neka čokoladica, pecivo ili grickalice. Ako se to pretvori u rutinu, naš organizam počinje stvarati zalihe u vidu masnih naslaga što rezultira nakupljanjem suvišnih kilograma, usporavanjem metabolizma i kroničnim umorom.

Osim nepotrebnih kalorija, u organizam unosimo razne štetne kemijske spojeve, a da toga uopće nismo svjesni. Kako bi se hrani poboljšao okus i produžio rok trajanja dodaju se razni aditivi, arome I konzervansi. Te tvari se označuju E-brojevima i možemo ih iščitati na omotu namirnica. Ako u internetsku tražilicu utipkamo npr. E220 saznat ćemo da je to sumporov dioksid, plin koji među ostalim nastaje i sagorijevanjem fosilnih goriva. Kad bismo se upitali želimo li ga svakodnevno konzumirati, naravno da bi naš odgovor bio negacijski. No ipak,  konzumiramo ga svakodnevno u velikim količinama, jer je on najčešće korišteni konzervans u prehrambenoj industriji.

Kako bismo to izbjegli potrebno je jesti redovito, raznovrsno i umjereno te što više domaće uzgojeno i kod kuće pripremljeno.

Projektni dan je započeo u učionici fizike. Profesor je učenike dočekao sa raznim vrstama kruha. Njihov zadatak je bio odrediti gustoću kruha na temelju određenih volumena i izvagane mase odrezanih kvadrova. Radili su u grupama po troje učenika. Nakon grupnog rada rezultate su zabilježili na ploču, donijeli zaključke i zasladili se komadićima kruha.

Zatim su pohitali prema učionici biologije i kemije, gdje su ih dočekale namirnice za izradu kruha. Zamijesili su tijesto za pizzu prema danom receptu i pustili ga da "odmori".  Zatim su ga razvaljali, namazali kečapom i rasporedili omiljene namirnice po tijestu. Pripremljene pizze spekli su u pećnici, arome su se prožele i degustacija je mogla započeti. Učenici su se upoznali sa jednostaničnom gljivom kvascem, pojmom vrenje, raznim kemijskim spojevima koje nalazimo u hrani te ponovili što to znači pravilno se hraniti.

Priču o kruhu nastavili su na satu likovne kulture. Kao što su im za izradu kruha i peciva bili potrebni nezaobilazni sastojci poput brašna, vode, mlijeka, soli i kvasca, na isti su način učenici pristupili i likovnom zadatku – stvorili su krušne proizvode od njihovih sastojaka. Kako? Koristeći se crnim tušem i flomasterima učenici su, ispisivajući navedene sastojke, nacrtali promatranjem kruha i peciva. Tako su izražavajući se pismom stvorili tonske crteže.

Na satu matematike učenici su primjenjivali stečeno znanje iz proporcionalnih veličina. Dobili su zadatak da se koriste zadanim normativom za četiri osobe, napišu potrebnu količinu namirnica za 5 slijedova jela: hladno predjelo, toplo predjelo, glavno jelo, kolač i desert za 144 osobe. Radili su u grupama po četiri učenika, a na kraju su međusobno uspoređivali rezultate. Zadatak su rješavali u vedrom raspoloženju i uspješno došli do točnih rezultata.

Nakon matematike, na satu povijesti zaronili su u povijesni pregled pojave kruha i njegov razvoj kroz stoljeća. Nakon pročitanih tekstova napravili su lentu vremena, upisali značajne godine i otkrića. Zatim su se učenici uživili u pojedino razdoblje i napisali scenarije pekara iz pojedinog vremena. 

Na satu talijanskog jezika proučili su povijest pizze, njezin nastanak i zašto se najpoznatija zove margerita.

Sati su toliko brzo proletjeli da se učenici nisu niti okrenuli, a već je bilo vrijeme za kraj zanimljivog dana i zasluženi odmor kod kuće. Učenici su školu napustili ponosni, siti, zadovoljni i samosvjesniji.