Kao što svako mjesto ima svoju Marunadu, tako smo i mi u produženom boravku odlučili organizirati svoju. Vrijedne ruke naših učenika i učiteljica Ljubice i Dijane zarezali su svaki kesten i strpljivo čekali da se ispeku te pritom ne izgore. Rezultat našeg truda bili su fini i ukusni maruni koji su nestali prije no što su se uspjeli ohladiti.  Miris koji se širio Školom ne moramo ni spominjati...